Zvijezda V (molitva)
Malena zvijezda u srcu mi sja,
Maleno svjetlo što Ti mi ga da.
Uz Tebe nema ni bola ni straha:
Tvoja sam zvijezda čak i kada lutam.
Malena zvijezda za Tebe sja.
Oduvijek.
Zauvijek.
Design by Shiza.
Picture by RedMisterssX.
Box 1
Tekst Boxa
Box 2
Tekst Boxa
Box 3
Tekst Boxa
Box 4
Tekst Boxa
Credits.
Design by Shiza.Picture by RedMisterssX.
čet - 28.10.2010
Od Anoniman (Neregistriran), u 29. listopad 2010 15:56:59
Twincle, twincle litlle star
a za komentar... ja znam da će se on vratiti. ali bih bila sretnija da takvi prijatelji uopće ne odlaze.
Zauvijek.
čet - 07.10.2010
A. G. MATOŠ: GOSPA MARIJA
Ima jedna mala gospa Marija,
Što sve mi draža biva što je starija.
Jer ona me je prvog trudno rodila,
Za ručicu me slabu prva vodila.
Prva me na ovom svijetu volila,
Prva se za mene Bogu molila,
Kupala me suzom, Bog joj platio,
Anđeo joj suzom suzu vratio,
Dojila me mlijekom svoje ljubavi,
Učila me ovaj jezik ubavi,
Kojim ću i onda slatko tepati,
Kada ću za plotom možda krepati.
Samo tebe volim, draga nacijo,
Samo tebi služim, oj, Kroacijo,
Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,
Za te živim, samo za te, amen!
Jednom sam ju prigodom otpjevala... povodom jednog događaja...
Puno mi se sviđa ova pjesma...
A Tebi Balončiću zahvaljujem na komentaru !
čet - 03.06.2010
03.06.2010.
FObijaš
Probudio se ujutro rano, kao i obično, uplašen zbog šuštanja vjetra u granama limuna. Digao se i po običaju skuhao kavu. Nije ju popio: bojao se da će mu kava dignuti tlak. Uzeo je i krafnu, ali je nije pojeo: bojao se da će dobiti šećer. Krenuo je na posao sat ranije nego mu je trebalo. Bojao se otkaza. Ipak, zakasnio je: bojao se preći cestu, pa je svaki put čekao da netko drugi pređe sigurno, da bi i on prešao. Jednako je bilo i kad se vraćao kući. Kao i obično, bio je uvjeren da ga slijede. Znao je da je napravio krivo kad je Ivanu pred svima rekao da ga pusti na miru, sad mu se on sigurno želi osvetiti. Okrenuo se i ugledao Ivana kako mu maše. Potrčao je koliko ga noge nose do svog stana. Od straha nije mogao otključati vrata. Kad je napokon uspio, nasmijao se: tek sad je primijetio da nije uzeo jaknu iz ureda, sigurno mu je zato Ivan mahao. Nema veze, uzet će je sutra.
Odjednom je čuo zvuk zvona. Tko je sad to?! Bila je to Marija, njegova stara, dosadna susjeda. Otvorio je vrata i pustio ju je unutra. Marija mu je svaki dan donosila ručak, pa tako i danas. Nje se, začudo, nije bojao…Možda zato što je imao osjećaj da se ona tako stara i dosadna bojala njega. Prepoznavao je svoj strah u svakoj njezinoj gesti. Napetost među njima se mogla rezati nožem. Da… Mogao je u njenim očima vidjeti onaj isti osjećaj koji je vidio svako jutro kad bi se probudio i pogledao u ogledalo. U njenom glasu čuo je ono isto drhtanje kao u svom kad je jutros starom susjedu, kojemu ni ime ne zna, zaželio dobro jutro. Kakvo je olakšanje vidio kad joj je rekao da je gotov i da može ići…
Upalio je televiziju, ali ju je ubrzo i ugasio, bojao se novih ružnih vijesti. Počeo je pisati dnevnik. Rečenice su bile kratke, na brzinu napisane, kao i misli koje su mu brzinom munje prolazile kroz glavu u strahu da ne budu otkrivene. Kad je završio sve je još jednom dobro pregledao, zadovoljno se nasmiješio, a onda se sjetio da bi ga netko mogao vidjeti. Na brzinu je zatvorio dnevnik i, dok je pogledavao stalno oko sebe, skrio ga u hrpu papira u donjoj ladici svog pisaćeg stola. Bio je zadovoljan kad je sve dobro prošlo.
Upalio je kompjuter, jedinu stvar u svom stanu uz koju je bio siguran. Tu je bio Leo, hrabri dečko koji svaki dan piše o svojim dogodovštinama. O čemu li će danas pisati?! Zaključio je da je najpametnije malo pisati o ljubavi. Zamislio je savršenu djevojku i za dvadesetak minuta priča je bila gotova. Bio je zadovoljan: zvučalo je tako stvarno… Otišao je na blog, objavio priču i njegov san je postao virtualna istina.
Zaključio je da je dan prošao relativno dobro i da bi se mogao malo odmoriti. Legao je i zaspao. Vjerojatno je nešto ružno sanjao kad se probudio. Ugledao je neku veliku sjenu i preplašio se. Nakon nekoliko trenutaka je tako buljio dok nije shvatio da je to zapravo njegova sjena. Ustao je, razmaknuo zavjese i svjetlo je otjeralo tu zastrašujuću utvaru. Zadovoljan se nasmiješio, a onda se, prestrašen zbog iznenadnog zvonjenja telefona, srušio. Liječnik je utvrdio smrt – uzrok: srčani udar. No gle čuda: nedugo poslije mrtvac je otvorio oči i prestrašeno pogledao oko sebe. Ugledao je liječnike u bijelim kutama i medicinske sestre. Ubrzo je bio otpušten iz bolnice, a u otpusnom pismu je pisalo: pacijent nije mogao čak ni umrijeti od straha. Potrebna daljnja obrada specijaliste.
Od levant, u 4. lipanj 2010 9:19:58
Od Anoniman (Neregistriran), u 2. rujan 2010 9:30:38
ZVIJEZDA III (ljubavna)
LJUBAV JE BILA TAKO LIJEPA,
NEVINA I ČISTA.
LJUBAV JE BILA SLIJEPA
PA OPET, BEZ NJEGA NISAM ISTA!
ZAŠTO BOLI OVO LUDO SRCE MOJE?
ZAŠTO LJUBAV KAD DRUGU LJUBI?
IZGUBIO JE SVIJET SVE BOJE,
SAMO CRNO SRCE LJUBI.
BEZ LJUBAVI NE MOGU,
A LJUBAV ME BOLI
KLEČIM KO MARIJA PORED ISUSOVIH NOGU:
SAMO LJUBAV SRCE MOLI.
ZAŠTO SAM TUŽNA?
PA VOLIM!
A ON JE S DRUGOM SRETAN SAD!
PA OPET – OD SREĆE JA BJEŽIM
A PUST JE OVAJ GRAD.
lipa pisma
mogla bi ić na goranovo proljeće do godine
ivana i ja smo malo prije razgovarale
Od Anoniman (Neregistriran), u 13. travanj 2010 11:33:08
Od Anoniman (Neregistriran), u 14. travanj 2010 12:19:30
Od Anoniman (Neregistriran), u 14. travanj 2010 12:31:59
pet - 19.02.2010
VELIKI PRASAK
15015. godina, 21. dan mjeseca svibnja
Zovem se Ang. Nakon trogodišnje pripreme dobio sam svoj vlastiti brod. Nazvao sam ga Engrospo, što na morganskom znači Crni ratnik. Sutra sa svojom posadom idem u našu prvu akciju, u spašavanje Ergonije, planeta zbog kojeg je i počeo I. međusvjetski rat. Naime, Kargonci su zbog zaliha vodika napali Ergoniju, koja je bila u Velikoj Koaliciji, koju sad čine Morgan, Zemlja, Kora i Ust. Sada su doznali da je Ker, sin Velikog vođe Ergonije, živ. Misija odabranih vojnika sa svih planeta Velike koalicije je pronaći Kera i dovesti ga na Morganiju. Velika Morga, budi nam u pomoći!
15015. godina, 22. dan mjeseca svibnja
Noćas sam od uzbuđenja jedva spavao. Jutros smo krenuli, nadam se da će sve biti uredu!
15015. godina, 29. dan mjeseca svibnja
Stigli smo! Ergonija je prekrasan planet, baš kao što je Mirla pričala. Mirla je prva dočasnica na Engrospu. Ona je sa Ergonije. Roditelji su joj pobjegli kad su Kargonci napali. Doselili su se na Morgan. Mirlu poznajem još sa priprema. Bila je jedna od rijetkih žena i jedina Ergonka. Svidjela mi se. Pogotovo sad kad smo proveli neko vrijeme skupa.
Mirla se kao špijunka pridružila obližnjim vojnicima. Nadam se da će nešto saznati! Hrabra je ona žena...
15015. godina, 31. dan mjeseca svibnja
Noćas nam je došla Mirla. Rekla je da zna gdje je Ker. Vijeće kapetana je odlučilo da ćemo napasti u zoru.
15015. godina, 1. dan mjeseca lipnja
Čini se da je netko odao Mirlu: Kargonci su bili spremni! Preživjelo nas je dvadesetak. Nismo pronašli Kera, vjerojatno su ga prije odveli. Kao jedini preživjeli kapetan odlučio sam da se ne vraćamo na brodove dok ga ne pronađemo. Neki su ipak otišli. Ostali smo Mirla, Mrk, Kong, Ivan i ja. Mrk i Kong su Usti, a Ivan je Zemljanin.
15015. godina, 2. dan mjeseca lipnja
Ivan i ja smo otišli u izvidnicu i pronašli skupinu od dvadesetak odbjeglih Ergonaca. Pridružili su nam se, a kad smo im rekli zašto smo došli, saznali smo da su noćas vidjeli gdje je odveden Ker. Boje se napasti jer nisu dovoljno pripremljeni i nemaju oružja. Rekli smo im da mi imamo oružje. Kad smo se vratili u bazu, teleportirali smo se na brodove i uzeli svo dostupno ručno oružje. Naredio sam da se svi brodovi vrate osim Engrospa. Preopasno je imati puno brodova...
15015. godina, 3. dan mjeseca lipnja
Noćas napadamo. Uvježbali smo Ergonce da koriste naše oružje. Mislim da su spremni.
15015. godina, 4. dan mjeseca lipnja
Oslobodili smo Kera i još desetak ergonskih vojnika. Kada smo se htjeli vratiti na brod, Ker je odbio. Rekao je da se mora osvetiti. Naime, kargonski kapetan je ubio Kerovog mlađeg brata. Rekao sam da nas je malo. Moji vojnici i ja vratili smo se na brod i poslali obavijest. Svi su nam odbili pomoći osim zemaljskog vođe Nelsona. Rekao je da će nam poslati pomoć. Vojnike, oružje, hranu i ljekove. Vratio sam se i rekao to Keru. Pristao je doći na brod dok vojnici ne dođu.
15015. godina, 20. dan mjeseca lipnja
Zemljani su došli. Dvadesetak vojnika. Vratili smo se na Ergoniju. Dogovorili smo se da napadamo u zoru. Ergonci će napast sa sjevera, Zemljani, Ivan, Mrk i Kong s juga, a Mirla, Ker i ja ćemo se ušuljati u šator i pokušati ubiti kapetana.
15015. godina, 21. dan mjeseca lipnja
Uspjeli smo poraziti Kargonce, ali kapetan i njegova dva sina su nam pobjegli. Ker je ljut. Cijeli dan nije razgovarao ni s kim i nije ništa jeo. Samo je gledao u nebo i šutio.
15015. godina, 22. dan mjeseca lipnja
U zoru je došao kapetan. Ušuljao se i probudio me. Na rukama je nosio svoja dva sina. Jedan od njih bio je ranjen. Kapetan je bio uplakan. Molio me da ubijem njega, ali da ne diram njegove sinove. Pozvao sam Mirlu i ona je rekla da je njezina majka bila travarka i da je i ona nešto naučila o tome. Kada je počela liječiti starijeg dječaka, on se probudio i napao je. Kapetan je bio ljut. Pokušao je spriječiti dječaka, ali on se nije dao. Tada ga je kapetan gurnio i dječak je posrnuo i upao u provaliju. Kapetan se skamenio gledajuči u provaliju koja kao da nije imala dna, a zatim me pogledao najstrašnijim pogledom koji sam u životu vidio i rekao da pozovem Kera. Učinio sam to. Ker je bio bijesan kad ga je vidio. Bio je bljeđi od špilje iza njega, a tresao se... Gledao sam jednog, pa drugog bojeći se što će se sad dogoditi. Kapetan je rekao je kako je u životu načinio puno zla i da sad zbog toga Por kažnjava njegovu obitelj. Zamolio je mene i Merlu da pazimo na dječaka, a onda je naredio Keru da ga ubije. Ker je uzeo nož i krenuo prema njemu, a onda je pogledao dječaka, pa kapetana i šapnuo: "Ti si meni oduzeo brata. Tebi je umro sin. Sad smo kvit. Ali drugi put se pazi!". Stisli su jedan drugome ruku i zagrlili se kao curice. Mirla će me ubit ako ovo pročita: njoj je sve to baš slatko. "Sad možemo na brod." rekao je Ker.
Zovem se Ang. Nakon trogodišnje pripreme dobio sam svoj vlastiti brod. Nazvao sam ga Engrospo, što na morganskom znači Crni ratnik. Sutra sa svojom posadom idem u našu prvu akciju, u spašavanje Ergonije, planeta zbog kojeg je i počeo I. međusvjetski rat. Naime, Kargonci su zbog zaliha vodika napali Ergoniju, koja je bila u Velikoj Koaliciji, koju sad čine Morgan, Zemlja, Kora i Ust. Sada su doznali da je Ker, sin Velikog vođe Ergonije, živ. Misija odabranih vojnika sa svih planeta Velike koalicije je pronaći Kera i dovesti ga na Morganiju. Velika Morga, budi nam u pomoći!
15015. godina, 22. dan mjeseca svibnja
Noćas sam od uzbuđenja jedva spavao. Jutros smo krenuli, nadam se da će sve biti uredu!
15015. godina, 29. dan mjeseca svibnja
Stigli smo! Ergonija je prekrasan planet, baš kao što je Mirla pričala. Mirla je prva dočasnica na Engrospu. Ona je sa Ergonije. Roditelji su joj pobjegli kad su Kargonci napali. Doselili su se na Morgan. Mirlu poznajem još sa priprema. Bila je jedna od rijetkih žena i jedina Ergonka. Svidjela mi se. Pogotovo sad kad smo proveli neko vrijeme skupa.
Mirla se kao špijunka pridružila obližnjim vojnicima. Nadam se da će nešto saznati! Hrabra je ona žena...
15015. godina, 31. dan mjeseca svibnja
Noćas nam je došla Mirla. Rekla je da zna gdje je Ker. Vijeće kapetana je odlučilo da ćemo napasti u zoru.
15015. godina, 1. dan mjeseca lipnja
Čini se da je netko odao Mirlu: Kargonci su bili spremni! Preživjelo nas je dvadesetak. Nismo pronašli Kera, vjerojatno su ga prije odveli. Kao jedini preživjeli kapetan odlučio sam da se ne vraćamo na brodove dok ga ne pronađemo. Neki su ipak otišli. Ostali smo Mirla, Mrk, Kong, Ivan i ja. Mrk i Kong su Usti, a Ivan je Zemljanin.
15015. godina, 2. dan mjeseca lipnja
Ivan i ja smo otišli u izvidnicu i pronašli skupinu od dvadesetak odbjeglih Ergonaca. Pridružili su nam se, a kad smo im rekli zašto smo došli, saznali smo da su noćas vidjeli gdje je odveden Ker. Boje se napasti jer nisu dovoljno pripremljeni i nemaju oružja. Rekli smo im da mi imamo oružje. Kad smo se vratili u bazu, teleportirali smo se na brodove i uzeli svo dostupno ručno oružje. Naredio sam da se svi brodovi vrate osim Engrospa. Preopasno je imati puno brodova...
15015. godina, 3. dan mjeseca lipnja
Noćas napadamo. Uvježbali smo Ergonce da koriste naše oružje. Mislim da su spremni.
15015. godina, 4. dan mjeseca lipnja
Oslobodili smo Kera i još desetak ergonskih vojnika. Kada smo se htjeli vratiti na brod, Ker je odbio. Rekao je da se mora osvetiti. Naime, kargonski kapetan je ubio Kerovog mlađeg brata. Rekao sam da nas je malo. Moji vojnici i ja vratili smo se na brod i poslali obavijest. Svi su nam odbili pomoći osim zemaljskog vođe Nelsona. Rekao je da će nam poslati pomoć. Vojnike, oružje, hranu i ljekove. Vratio sam se i rekao to Keru. Pristao je doći na brod dok vojnici ne dođu.
15015. godina, 20. dan mjeseca lipnja
Zemljani su došli. Dvadesetak vojnika. Vratili smo se na Ergoniju. Dogovorili smo se da napadamo u zoru. Ergonci će napast sa sjevera, Zemljani, Ivan, Mrk i Kong s juga, a Mirla, Ker i ja ćemo se ušuljati u šator i pokušati ubiti kapetana.
15015. godina, 21. dan mjeseca lipnja
Uspjeli smo poraziti Kargonce, ali kapetan i njegova dva sina su nam pobjegli. Ker je ljut. Cijeli dan nije razgovarao ni s kim i nije ništa jeo. Samo je gledao u nebo i šutio.
15015. godina, 22. dan mjeseca lipnja
U zoru je došao kapetan. Ušuljao se i probudio me. Na rukama je nosio svoja dva sina. Jedan od njih bio je ranjen. Kapetan je bio uplakan. Molio me da ubijem njega, ali da ne diram njegove sinove. Pozvao sam Mirlu i ona je rekla da je njezina majka bila travarka i da je i ona nešto naučila o tome. Kada je počela liječiti starijeg dječaka, on se probudio i napao je. Kapetan je bio ljut. Pokušao je spriječiti dječaka, ali on se nije dao. Tada ga je kapetan gurnio i dječak je posrnuo i upao u provaliju. Kapetan se skamenio gledajuči u provaliju koja kao da nije imala dna, a zatim me pogledao najstrašnijim pogledom koji sam u životu vidio i rekao da pozovem Kera. Učinio sam to. Ker je bio bijesan kad ga je vidio. Bio je bljeđi od špilje iza njega, a tresao se... Gledao sam jednog, pa drugog bojeći se što će se sad dogoditi. Kapetan je rekao je kako je u životu načinio puno zla i da sad zbog toga Por kažnjava njegovu obitelj. Zamolio je mene i Merlu da pazimo na dječaka, a onda je naredio Keru da ga ubije. Ker je uzeo nož i krenuo prema njemu, a onda je pogledao dječaka, pa kapetana i šapnuo: "Ti si meni oduzeo brata. Tebi je umro sin. Sad smo kvit. Ali drugi put se pazi!". Stisli su jedan drugome ruku i zagrlili se kao curice. Mirla će me ubit ako ovo pročita: njoj je sve to baš slatko. "Sad možemo na brod." rekao je Ker.
čet - 24.09.2009
Magla 2. dio
Marija je cijelu noć provela bježeći što dalje od sela. Kada je pronašla izlaz iz Doline, odahnula je. Podojila je Ivana, pojela komad kruha i sira i legla s malenim ispod hrasta. Nije mogla zaspati. Nije joj smetala vlažna zemlja. Misli su blokirale sva vanjska osjetila. Više bi ona voljela da sad leži na osunčanoj livadi punoj raznobojnog cvijeća, sretna i zaokupljena igrom sa svojim sinom, a ne u mračnoj šumi, skrivajući se od ljudi u hladovini stabla. Na tren bi zaspala, pa se trgnula, pa opet zaspala. Nije dugo potrajalo. Probudio je težak, stravičan san. Nije ga se mogla sjetiti, samo je osjećala neizmjeran strah. Tresla se, a opet, nije se mogla pomaknuti. Srce joj je lupalo, a disanje joj je bilo isprekidano. Osjećala je hladne trnce koji su joj, poput valova, prolazili iz kralježnice prema rukama, koje su joj bile hladne poput leda. Osjećala se bespomoćno, bez nade, bila je uvjerena da nikad neće pronaći svog Esperiona. A onda se trgla. Sjetila se da još uvijek nije pobjegla dovoljno daleko. Mogao bi je netko od suseljana pronaći. Zapravo, lako za nju, ali što će biti s njezinim sinom?! Polako je uzela Ivana koji je mirno spavao, ne osjećajući brige svoje majke. Kako bi ih i osjećao, kad je majka prema njemu iskazivala neopisivu nježnost i ljubav. Nakon dva dana pješačenja stigla je do grada.
opet 60
tnx na komentarima
koliko imas godina ako se smije znatI?:P--XDD
opet 60
tnx na komentarima
koliko imas godina ako se smije znatI?:P--XDD
opet 60
tnx na komentarima
koliko imas godina ako se smije znatI?:P--XDD
opet 60
tnx na komentarima
koliko imas godina ako se smije znatI?:P--XDD
xd
xd
xd
xd
xd
xd
xd
xd
xd
xd
xd
hvala na komentarima.
Nabavi u knjižnici ili kupi knjigu...
Josip Novakovich... "Radionica pisanja fikcije"!
Pozdrav!
pon - 21.09.2009
Magla 1. dio
Kažu da je na dan njegova rođenja u Dolini bila magla. Njegov plač više ih je podsjećao na smijeh ili kriku galebova, pa su babe govorile da je Sotona zamijenio Marinog i svog sina, pogotovo kad su vidjeli njegove crvene oči i kožu koja je bila bijela kao snijeg, čak mu je i ono malo kose bilo bijelo, kao u starog Pjera. Mare je bila preplašena, ali kad je vidjela to maleno besmomoćno dijete, znala je da je to, bez obzira na sve, njen sin, njen Ivan. Znala je i tko je otac – sličnost je bila prevelika. Znala je i da Sotona ne može bti tako nježan. Znajući da će se teško oduprijeti selu i svećeniku, u okrilju noći pobjegla je s dječakom i odlučila pod svaku cijenu pronaći Esperiona. Nije znala odakle je, nije znala gdje ga naći, nije znala čak ni je li to njegovo pravo ime, ali znala je da će ga pronaći. Znala je to otkad je prvi put vidjela te velike zelene oči u kojima je jedina ona vidjela tugu i usamljenost i veliki osmijeh koji ju je ostavio bez daha.
p.s. evo kommam ti, da prije dođe nastavak...
Od tinky, u 22. rujan 2009 16:14:57
p.s. evo kommam ti, da prije dođe nastavak...
Od tinky, u 22. rujan 2009 16:15:06
p.s. evo kommam ti, da prije dođe nastavak...
Od tinky, u 22. rujan 2009 16:15:12
p.s. evo kommam ti, da prije dođe nastavak...
Od tinky, u 22. rujan 2009 16:15:16
p.s. evo kommam ti, da prije dođe nastavak...
Od tinky, u 22. rujan 2009 16:15:21
p.s. evo kommam ti, da prije dođe nastavak...
Od tinky, u 22. rujan 2009 16:15:27
p.s. evo kommam ti, da prije dođe nastavak...
nadam se da je dosta od mene... pozzzz :))
Od tinky, u 22. rujan 2009 16:16:01
Moje, davno napisano.
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
super post!!aaa :D
swrati malo kod mene i komaj
byyyyyyyyyyy
uto - 15.09.2009
i radije bih bila zvijezda nego čovjek... ponekad...
i tnx na kommu.. pusa! =)
Od tinky, u 16. rujan 2009 13:25:57
@tinky: i meni, ali nažalost bezosjećajne... ponekad je i to dobro, ali...
Umro Patrick Swayze
Patrick Swayze, američki glumac koji se proslavio plesnim filmom "Dirty Dancing" 1987., umro je u ponedjeljak u dobi od 57 godina nakon više od godinu i pol borbe s rakom gušterače, objavila je njegova publicistica a prenose američke TV mreže.
"Patrick Swayze danas je mirno preminuo uz članove svoje obitelji, nakon hrabrog suočavanja s iskušenjima svoje bolesti u zadnjih 20 mjeseci", rekla je u priopćenju objavljenom u ponedjeljak navečer njegova publicistica Annett Wolf.
Ni jedna druga pojedinost vezana uz njegovu smrt nije objavljena.
Obožavatelji simpatičnog glumca bili su pripravni za takav ishod već više od godinu dana, otkako je tabloid "National Enquirer" na naslovnici presudio: "Patrick Swayze ima još pet tjedana života."
Američki tabloidi, koji se prodaju u samoposluživanjima odvojeno od ozbiljnog tiska, obilato su eksploatirali Swayzev rak, često stavljajući na naslovnicu njegov bolešću iscrpljen lik.
On je prkosio predviđanjima, iako je bio pragmatičan oko svojih izgleda i iskren kada je govorio o iskušenjima u borbi protiv takve pogubne bolesti koja obično ubija 95 posto žrtava u roku od pet godina.
"Možete se kladiti da ću proći kroz pakao", rekao je Barbari Walters 8. siječnja u prvom TV intervjuu otkako mu je rak dijagnosticiran.
Swayze kojeg je 1991. magazin People proglasio "Najprivlačnijim muškarcem", bio je dovoljno čvrst da izdrži agresivno liječenje i radi šest dana u tjednu na snimanju 13 nastavaka TV serije "The Beast", premijerno prikazane 15. siječnja.
I ranije u karijeri, glumac se borio sa zdravljem, uključujući i lom obje noge pri nesreći na jahanju, dok je 1998. snimao film "Pisma ubojice".
Pored navike da puši tri kutije cigareta na dan, Swayze je bio alkoholičar, čija se ovisnost pogoršala nakon što mu je 1982. umro obožavani otac.
Nakon samoubojstva njegove sestre 1994., otišao je na rehabilitaciju i kasnije se sklonio iz Hollywooda, kupivši jedan ranč u Kaliforniji i jedan u Novom Meksiku, gdje je sa ženom uzgajao stoku.
Ni jedna druga pojedinost vezana uz njegovu smrt nije objavljena.
Obožavatelji simpatičnog glumca bili su pripravni za takav ishod već više od godinu dana, otkako je tabloid "National Enquirer" na naslovnici presudio: "Patrick Swayze ima još pet tjedana života."
Američki tabloidi, koji se prodaju u samoposluživanjima odvojeno od ozbiljnog tiska, obilato su eksploatirali Swayzev rak, često stavljajući na naslovnicu njegov bolešću iscrpljen lik.
On je prkosio predviđanjima, iako je bio pragmatičan oko svojih izgleda i iskren kada je govorio o iskušenjima u borbi protiv takve pogubne bolesti koja obično ubija 95 posto žrtava u roku od pet godina.
"Možete se kladiti da ću proći kroz pakao", rekao je Barbari Walters 8. siječnja u prvom TV intervjuu otkako mu je rak dijagnosticiran.
Swayze kojeg je 1991. magazin People proglasio "Najprivlačnijim muškarcem", bio je dovoljno čvrst da izdrži agresivno liječenje i radi šest dana u tjednu na snimanju 13 nastavaka TV serije "The Beast", premijerno prikazane 15. siječnja.
I ranije u karijeri, glumac se borio sa zdravljem, uključujući i lom obje noge pri nesreći na jahanju, dok je 1998. snimao film "Pisma ubojice".
Pored navike da puši tri kutije cigareta na dan, Swayze je bio alkoholičar, čija se ovisnost pogoršala nakon što mu je 1982. umro obožavani otac.
Nakon samoubojstva njegove sestre 1994., otišao je na rehabilitaciju i kasnije se sklonio iz Hollywooda, kupivši jedan ranč u Kaliforniji i jedan u Novom Meksiku, gdje je sa ženom uzgajao stoku.
Od tinky, u 16. rujan 2009 13:22:59
Pamtim ga po Prljavom plesu, Kafani na putu (možda se i tako može prevesti Road House) i nezaboravnoj ulozi u fenomenalnoj seriji Sjever i jug.
ned - 13.09.2009
Azra: A šta da radim
http://www.youtube.com/watch?v=RRMUNq38js4
A šta da radim
A šta da radim kada odu prijatelji moji
Kada ode djevojka na koju bacam oči
I tako redom dan za danom
Na javnim mjestima s gitarom
Naravno da uvijek netko dođe
Da me čuje makar i kradom
ništa mi vise nije važno
Našao sam dobar bend
želim samo da sviram da se otkačim
I to je sve
A šta da radim ...
Ljudi samo govore
Zašto si nervozan
Ljudi samo pričaju
Ne budi tako grozan
Ljudske usne šapuću
Šuljaj se ti kradom
Izbjegavaj nevolje
Skinut će ti glavu
ništa mi vise nije važno
Našao sam dobar bend
želim samo da sviram da se otkačim
I to je sve
Od tinky, u 13. rujan 2009 18:54:34
uto - 08.09.2009
Tajna
Čemu služe tajne? Zašto ne možemo živjeti u miru sa onima koje volimo i koji nas vole? Danas sam bila u Zakučcu i za Malu Gospu pomolila se Bogu da da mir Mariti i da se napokon razriješi naš odnos. Zaključila sam da nas tajne bole i vrijeđaju i ponižavaju više od istine, ma kakva ona bila, i zbog toga ne mogu shvatiti čemu sve to?! Čemu laži, skrivanja, čemu, osim da nanesu bol nama i svima oko nas. Odlučila sam dati joj šansu još nekoliko dana, a onda... ma koliko mi teško bilo morat ću zaboravit da imam sestru. Ali neću dopustiti da me netko na taj način vrijeđa i ponižava.
pon - 07.09.2009
Ubili su ga ciglama
Ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama,
pod zidom, pod zidom, pod zidom.
Žute mu, kosti: hlape u, iglama,
a bio je, pitom i, pitom.
Jedan žuti, i brkati: jedan crveni, crknuti,
jedan zelen, i rogat ko jelen,
u sjeni, pljesnivog, zida,
ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama,
crvenu, mrlju su, prekrili, priglama,
iz svega se, izvuko, samo, repić:
otpuzo, pa se: uvuko, u zid,
u zid, uzi, duzi.
Barbara
Večernja ćakula barba Nike
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, spora ko kobra,
nijedan brod nije joj rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar nije ti par."
I tako Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
pet - 31.07.2009
Novi izgled
Evo, promijenila sam izgled bloga, stari mi dojadio! 
Sigurno se pitate šta ima nova?!
Dobila kanarinca!!!!!! Mali žuti slatki. <3 <3 <3
Aj komajte mi malo, please!
sri - 29.07.2009
ned - 26.07.2009
Ideali
I tebi baš što goriš plamenom
Od ideala silnih, vječitih,
Ta sjajna vatra crna bit će smrt,
Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
U ideale svoje sumnjati.
Od ideala silnih, vječitih,
Ta sjajna vatra crna bit će smrt,
Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
U ideale svoje sumnjati.
ako zelis to javi mi
sub - 25.07.2009
Ej, haj pjesme naše
Pjesma ljude pobjeduje
Ako hoces izluduje
Sa smijeskom ti lomi kosti
Ko ne shvaca nek' oprosti
Pjesma moze i do boga
Do ociju srca tvoga
Pod kozu ti pogledati
I dusu ti dotaknuti
Pjesma moze da te voli
Da preklinje i ne voli
Samo se u pjesmi moze
Mrijeti sporo, zivjet brze
Ej, haj, pjesme nase
Kroz planine i salase
Kao da je pjesma stijena
Ostaje za sva vremena
Ej, haj, pjesme stare
Za barabe i becare
Kao da je pjesma zena
Vezala nas uspomena
Prijatelja ko i pjesma
Nikad niko nije ima
Niti more, niti sunce
Niti ptice pjevalice
Ljubav moze probuditi
I samocu ispuniti
Opiti se vinom brze
Samo se sa pjesmom moze
pon - 20.07.2009
Miroslav Škoro: Sve je rečeno tišinom
Već je šutnja među nama
Podigla nevidljiv zid
Gorčina je na usnama
Nije čudo što sam siv
Ja se time ne ponosim
U moju se kožu stavi
I sve teže znaj podnosim
Tu ljubav bez ljubavi
Sve je rečeno tišinom
I dok dišeš pored mene
Mutim pogled što suzom,
Što vinom
Mi smo duše rastavljene
Srce bolje tugu vidi
Laži sve i nevolje
Al' ipak se priznat stidi
Kad ne ide najbolje
Kad si s nekim iz obzira
U moju se kožu stavi
Teško osmjeh bol sakriva
I ljubav bez ljubavi
Od Anoniman (Neregistriran), u 7. lipanj 2011 9:53:53
ugodan glas Škore, lijepa glazba, osjećamo pjesmu...
Od Anoniman (Neregistriran), u 7. lipanj 2011 9:55:40
Od Anoniman (Neregistriran), u 8. lipanj 2011 23:45:04
Usamljena duša
Imah sestru,
prijateljicu.
Otišla je
bez pozdrava.
Imah sestru,
sad sam sama.
A ona kaže:
usamljena duša.
Imah sestru.
Sad je nemam.
ned - 14.06.2009
August Šenoa
BUDI SVOJ
Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!
Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!
Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!
Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!
Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.
Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.
Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,J
er tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!
SJEĆAJ ME SE
O ti dušo moje duše!
O ti srce srca mog!
Kuda prošla, kamo došla,
Pratio te dobri bog!
Tvrda zemlja putem bila
Tvojoj nogi mekan mah,
Skrotila se ljuta bura
Pred tobom na blagi dah!
Stvrdnulo pod tobom more,
Snizila se strma hrid,
Ljuta zima cvijećem cvala,
Moja dušo, na tvoj vid!
Sav ti život bio Božić,
Anđeli te sreli svud;
Nikad s oka suza pala,
Sterala ti sreća put!
Samo katkad u toj sreći
Imena se sjećaj mog:
O, ti dušo moje duše,
Pratio te dobri bog!
A. G. Matoš
1909
Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
PRI SVETOM KRALJU
Matiji Lisičaru
Prozor Stjepanovog Doma
Priča gotski san;
Modri tamjan i aroma
Puni sveti stan.
Stanac kamen, hrabri Toma
Erded, Bakač ban,
Heroj sisačkoga sloma
Sja ko onaj dan.
U katedralu, kad su teške noći,
Na Banov grob zna neka žena doći
S teškim križem cijele jedne nacije,
A kip joj veli: Majko, audiant reges:
Regnum regno non praescribit leges,
I dok je srca, bit će i Kroacije!
JESENJE VEČE
Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe, crneći se crnim vranama.
Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.
Samo gordi jablan lisjem suhijem
Šapće o životu mrakom gluhijem,
Kao da je samac usred svemira.
DJEVOJČICI MJESTO IGRAČKE
Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta,
Kesteni pred kućom duhu tvom su meta,
Još je deset karnevala do tvog bala.
Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala
Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta
Još ne sniva kako zbore zrela ljeta.
Gledaš me ko grle. Misliš—to je šala.
Al će doći veče kad ćeš, ko Elvira,
Don Huana sita i lažnih kavalira,
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.
Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecati će suza
Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.
UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
GNIJEZDO BEZ SOKOLA
Mom ocu
Ja vučem čemer magle tvojih gorah,
Očajnost zvijezdah što nad tobom niču,
U meni jeca sjena tvojih dvorah,
Moj otrcani, kraljski, banski Griču!
Ja nosim Gospe staromodnu priču,
Na kuli Vrata, Svijeću gorkih Morah,
Pa pjesmu što pod starcem tamom kliču
Dijaci, zvona preporodnih zorah.
Za orlom, strofo! Tu je odžak Zrinjskih,
U gradu tom je vilovo Lisinski,
U gradu tom je susto Vraz i Gaj.
Dijetenklasnih pokraj ovih uzah
Bje krv Ilirah, Mate Gupca suza:
Tu žuhka suza, slatka kao kaj.
NOTTURNO
Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća—miris jak i strasan
Slavi tajni pir.
Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.
S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;
Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina
DOMOVINI IZ TUĐINE
Došla jesen! Hladan vjetar duva,
Jad me bije pustoj u tuđini,
Sve mi osta tamo za oblacim,
Tamo, —tamo, ah—u domovini!
Tamo gdje se grad pod brdom diže,
—Naše slave znamen pomlađeni—
Tamo mi je sreća omrknula,
Da ne grane više nikad meni.
Zbogom, oče, i ti, majko—zbogom!
Vaše dijete muči jad i bijeda,
Srce mu je bolom otrovano,
Već je puklo od golemog jeda!
Zbogom i ti, čija divna slika
Duh mi prati kao slatka sjena,
Zbogom, Branko! Uvelo nam cvijeće,
Nesta sreće, osta uspomena!
Zbogom, raju! Oj, da ovaj vijor
Suze moje do tebe ponese,
Da ih stvori bisernim pozdravom
I u tvoja čarna njedra strese!
Zbogom, Branko! Dušo! Bez tebe mi
Smrt je ovo grozno grobovanje,
A sloboda u toj tuđoj zemlji
Teža mi je nego robovanje!
Zbogom da ste, polja i doline,
Župni humci i vrletne gore,
Guste šume, grozdni vinogradi!
Zbogom i ti, Jadrijansko more!
Bože! Kad će moje žedne grudi
Napiti se zraka hrvatskoga?!
Domovino! Kad će tvoje sunce
Ogrijati vjernog sina tvoga?
Dan će doći, —oj, pred dušom mojom
Sinu sablje Zvonimira blijesak,
Puške bruje, barjaci vijore,
Kanda čujem topa grom i trijesak!
Dan će doći! Oh, i ja ću tada
Pohrliti kući hrabrom nogom,
Al do onda—zbogom, mili dome,
Hrvatska, oj, divna majko, zbogom!
pon - 08.06.2009
S. S. Kranjčević: Misao svijeta
In labore requies
Ima vječna zvijezda zlatna - za oblacim negdje trepti,
Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom hlepti.
Srce samo zvijezdu sluti - ideja je vječna, sama,
Adamovo teži pleme k njojzi krvlju i suzama.
Niko ne zna, kad se rodi - možda pravo onog sata,
Kada su se strašnom lupom zatvorila rajska vrata.
I od onda kroz eone: vjekovi su zvijezdu snili,
I od onda kroz eone: oblaci su zvijezdu krili.
U daleko, mutno doba, pod povorjem Himalaje,
Tražile su zvijezdu onu plačne oči drevne raje.
Na pustaram zvali smo ju i po prahu i po kalu,
Polusveti kad su magi bacali nas u peć Balu.
I veliki kad su kralji igrali se piramida,
Što i danas gordo stoje - ko kad nešto krvca zida!
I danas se dive ljudi, gledajući čuda ona,
I debele knjige pišu o veličju Faraona!
*
Sveta bašto Getsemanska, sveta vodo od Kedrona,
Recite mi, gdje je ona tajna zvijezda vasiona?
Po vama su suze pale na iskrene dvije oči
I sva bijeda čovječanstva u njima se posvjedoči.
Popila ih crna zemlja, popilo ih žedno more,
Ostala je pusta priča za dječinje razgovore!
A vječna je suza bila - Njemu samo posuđena,
Od vjekova ljudskih muka u oku mu sakrivena.
Dizale se za njom ruke, one oči pune bola,
Na podnožju Akropole, na proplanku kapitola,
Posred dima barikada zvalo se je njeno ime,
Tražio je staklen pogled ispod noža guillotine...
... Il su lažni ideali, ili laže ovo doba;
Tko će otkrit ovu zvijezdu s ovu stranu našeg groba?
Epilog
... Raslo čedo prenejako i u gladu i u sramu,
Ostavila njega majka, ljudska pravda maćeha mu,
Kad je išlo ulicama, niko njega nije gledo,
Niko pito: da l' je sito neočešljano, suho čedo?
A gospoda sva u zlatu, s odličjima na svom fraku,
Ogradom su oblazila malo čedo na sokaku;
Fine gospe stiskale su nosiće si nježne, male,
Milmirisnom maramicom, kad bi čedo ugledale:
Smrdilo im čedo uljem, smolom, bojom, jelovinom,
Starim gvožđem i kožama i još nekom izmetinom...
I sve tako... čedo raslo, te sad bilo - kako bilo:
Jednog dana sve je gvožđe ovog svijeta pokupilo!
I čekiće i lemeše i sjekire - takve trice,
Nu što grijeh je, dragi Bože: i - topove i sabljice!
U pô polja čedo sjelo pa ko vosak gvožđe mijesi,
I sve raste... raste... raste... glava već mu pod nebesi'!
Pa sa visa, što je viši, neg bi ikad onaj bio,
I sve kad bi Faraune naglavice postavio
I najvišem piramidu po svećenoj metno kosi -
Prtili su drugi kamen, nek ga i on malo nosi -
- Haj, s visoka toga visa, kud se samo sunce penje,
Nasmija se čudni junak i sva zemlja porumenje.
Takva rumen tek se vidi, kad se smiješi zora rana,
Pa naviješta milim stidom osvit novog, ljepšeg dana
Diže desnu junak dobar, preko neba noktom ma'nu,
Oblačine s neba zdera ko hartiju tan-tananu.
A oblaci to su bili crni, teški, ledni, gusti;
Sa zemljice vjekovi ih isparili mučni, pusti!
Pa su krili zvijezdu onu, što ju ljudsko srce sluti,
A ljudske je nijesu oči nikad mogle dostignuti - - -
Ukaza se preko neba ljudske patnje slika cijela,
Svjetlost ju je na nebesa za dan suda prenijela!
Planu zemlja, svemir planu u krvavom, žarkom krijesu,
A sa slika, koda sumpor, vrele suze kapale su.
Kapale su vrhu živih i vrh onih što su bili,
Kroz vjekove što su ljudstvu kaplju po kap krvi pili.
Proklete su onda glave okrenule zemlji lice
Ne mogavši gledat neba: strašne knjige osvetnice!
A vrh svijeta azur drhtnu tamjanovim lakim dimom
Nad bratskijem čovječanstvom i nad zemljom-domovinom!
Glas se začu sa nebesa: Amo k meni, pravde žedni,
Amo k meni, uvrijeđeni, poniženi, gladni, bijedni!
A obasjan srijed svijeta o alat se junak štápi,
- Bogu hvala! muški zbori, briše s čela znojne kapi.
Gledao je pun veselja gdje se zvijezda na njeg smije,
Pa je protro zadovoljno žuljevite ruke dvije.
I podiže čekić teški miškom tvrdom kao kamen.
"Naprijed!" reče, a nebesa namignuše na to: Amen!
Od Anoniman (Neregistriran), u 9. listopad 2011 10:50:49
Dobriša Cesarić: Povratak
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum,
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići
pet - 22.05.2009
pusa balončiću
Mama je
Mama je radost
Mama je osmjeh
Mama je dom
Mama je dan
Mama su misli moje
Mama je pjesma
Mama je cvijet
Mama je srce što meni kuca
I od svakog zla me brani
I njen pioljubac me stalno hrani
Volim
Kao sunce
volim tatu
Kao cvijet
volim tatu
Kao učiteljicu kad mi da peticu
volim svoga taticu
Kao psića Garicu kad mi liže nogicu
volim svoga taticu
Kao more Jadransko
i male ribice u njemu
i više od ptičice
volim poljubac svoga tatice
ned - 17.05.2009
THOMPSON: Ima nešto vrednije od zlata
Opet misli neke trgaju mi san
na srce mi nocas tiha slutnja pala
da me volis reci bar jednom na dan
a ja cu reci, vjerujem ti mala
Nikad neces znati, koliko mi znaci
kad si pored mene, zajedno smo jaci
sve je vise tuznih bura i oluja
a sve manje ljudi i slavuja
Ref.
Ima nesto vrijednije od zlata
to su tvoje ruke oko moga vrata
ima nesto sto u tami blista
to je nasa ljubav, iskrena i cista
iskrena i cista
Ref. 2x
VOLIO BIH DA ME VOLIŠ
Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i blijesak svjetlosti u rosi.
Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.
Najdraži mi je Kranjčević, imam na kompu sve njegove zbirke, možda stavim nešto ovdje...
uto - 12.05.2009
Čuvarica prirode
Ivana je oduvijek bila pomalo čudna. Sa svojih 19 godina više je volila Toma i Jerryja nego Brada Pitta ili pokojnog Heatha Ledgera. Subotu navečer radije je provodila u očevoj barci loveći ribu i promatrajući zvijezde nego u mjesnom kafiću pijući vodku-juice.
Jedne večeri dok se tako zabavljala započelo je nevrijeme i odnijelo barku daleko na pučinu. Kada je već izgubila svaku nadu da će se vratiti kući na njezinoj barci pojavio se prelijepi dečko poluduge raspuštene crne kose i velikih crnih očiju i gle čuda: pojavom njega more se umirilo, a mjesec obasjao barku kao usred dana.
- Ja sam Esperion, vilenjak naroda Ang, čuvar prirode. Čini mi se da si se izgubila?!
- Ti si zaustavio oluju?
- Da. Jesi gladna?
- Pomalo... Nisam ništa ponijela.
Esperion je uzeo u ruke nekoliko srdela koje je Ivana ulovila. Blago ih je vrtio u svojim šakama i najednom se čulo cvrčanje i nedugo potom srdele su bile gotove. Sve je to pratila Ivana razrogačenih očiju. Čudo je prestalo kada je Ivana stavila srdelu u usta. Nikad nije jela nešto tako ukusno.
- Hladno ti je? – Upitao ju je Esperion kad je pojela.
- Da. Mokra sam do kože. – rekla je Ivana i nasmiješila se. Esperion ju je htio zagrliti, no ona se preplašeno odmaknula, pa joj je samo dao svoj ogrtač.
- Zašto se bojiš? – upitao ju je začuđeno.
- Kako si napravio ono sa srdelama? - rekla je.
- Ah, to – nasmijao se Esperion i nastavio – Mi smo čuvari prirode. Ovo je način na koji nam ona zahvaljuje. Možemo vladati prirodom dok god je ne iskorištavamo. No vi ljudi teško to možete shvatiti...
- Zašto si došao? – pitala je Ivana.
- Nekada davno i ovdje su postojali čuvari prirode: druidi, vile, vilenjaci, čarobnjaci... No ljudi su postali prepohlepni i počeli su iskorištavati prirodu. Došao sam to ispraviti prije nego bude prekasno.
- Pa da... I meni je žao gledati svo to smeće.
- Znam. Zato sam te i izabrao.
- Izabrao?!
- Brini se o prirodi i ja ću se brinuti o tebi - nasmješio se. - Sad idi kući. Tvoji se sigurno brinu.
Ujutro, kad se probudila, Ivana nije znala je li njena sinoćnja dogodovština san ili ne, no odlučila je shvatiti to kao znak i poslušati Esperiona. Odvezla se biciklom na faks i usput pogledala uvalu. Znala je da je Esperion tu negdje. Nasmiješila se:
-Čuvarica prirode... Pa dobro! Obećajem da ću dati sve od sebe da te ne iznevjerim!
Od Anoniman (Neregistriran), u 14. svibanj 2009 19:37:33
tvoj blog je isto
fora =)
Zvijezda 2
Zvijezda da mi je biti,
Malena zvijezda,
Vječni ukras tmurnoga neba.
Svjetionik onima
Uzalud put što traže
Od srca
Do srca.
Tješitelj onih
Što od ljudi bježe
U visine, u visine.
Pjesma da mi je biti
I vječna zvijezda!
Zvijezda da mi je biti,
Malena zvijezda,
Vječni ukras tmurnoga neba!
Zvijezda 1
Jedna zvijezda mala
Na moj krevet pala,
Sav svemir mi dala
I sa mnom zaspala
E probuditi se neću
E neću, neću
Neću da ubijem našu sreću.
Od Anoniman (Neregistriran), u 9. lipanj 2009 15:41:58
Od Anoniman (Neregistriran), u 10. lipanj 2009 10:37:53