ZVIJEZDA III (ljubavna)

LJUBAV JE BILA TAKO LIJEPA,
NEVINA I ČISTA.
LJUBAV JE BILA SLIJEPA
PA OPET, BEZ NJEGA NISAM ISTA!
ZAŠTO BOLI OVO LUDO SRCE MOJE?
ZAŠTO LJUBAV KAD DRUGU LJUBI?
IZGUBIO JE SVIJET SVE BOJE,
SAMO CRNO SRCE LJUBI.
BEZ LJUBAVI NE MOGU,
A LJUBAV ME BOLI
KLEČIM KO MARIJA PORED ISUSOVIH NOGU:
SAMO LJUBAV SRCE MOLI.
ZAŠTO SAM TUŽNA?
PA VOLIM!
A ON JE S DRUGOM SRETAN SAD!
PA OPET – OD SREĆE JA BJEŽIM
A PUST JE OVAJ GRAD.

| baloncic1990 | 3. ožujak 2010 12:15:30 | (0) Tell me baby

VELIKI PRASAK

| baloncic1990 | 19. veljača 2010 10:07:09 | (0) Tell me baby

Magla 2. dio

Marija je cijelu noć provela bježeći što dalje od sela. Kada je pronašla izlaz iz Doline, odahnula je. Podojila je Ivana, pojela komad kruha i sira i legla s malenim ispod hrasta. Nije mogla zaspati. Nije joj smetala vlažna zemlja. Misli su blokirale sva vanjska osjetila. Više bi ona voljela da sad leži na osunčanoj livadi punoj raznobojnog cvijeća, sretna i zaokupljena igrom sa svojim sinom, a ne u mračnoj šumi, skrivajući se od ljudi u hladovini stabla. Na tren bi zaspala, pa se trgnula, pa opet zaspala. Nije dugo potrajalo. Probudio je težak, stravičan san. Nije ga se mogla sjetiti, samo je osjećala neizmjeran strah. Tresla se, a opet, nije se mogla pomaknuti. Srce joj je lupalo, a disanje joj je bilo isprekidano. Osjećala je hladne trnce koji su joj, poput valova, prolazili iz kralježnice prema rukama, koje su joj bile hladne poput leda. Osjećala se bespomoćno, bez nade, bila je uvjerena da nikad neće pronaći svog Esperiona. A onda se trgla. Sjetila se da još uvijek nije pobjegla dovoljno daleko. Mogao bi je netko od suseljana pronaći. Zapravo, lako za nju, ali što će biti s njezinim sinom?! Polako je uzela Ivana koji je mirno spavao, ne osjećajući brige svoje majke. Kako bi ih i osjećao, kad je majka prema njemu iskazivala neopisivu nježnost i ljubav. Nakon dva dana pješačenja stigla je do grada.

| baloncic1990 | 24. rujan 2009 18:57:12 | (31) Tell me baby

Magla 1. dio

Kažu da je na dan njegova rođenja u Dolini bila magla. Njegov plač više ih je podsjećao na smijeh ili kriku galebova, pa su babe govorile da je Sotona zamijenio Marinog i svog sina, pogotovo kad su vidjeli njegove crvene oči i kožu koja je bila bijela kao snijeg, čak mu je i ono malo kose bilo bijelo, kao u starog Pjera. Mare je bila preplašena, ali kad je vidjela to maleno besmomoćno dijete, znala je da je to, bez obzira na sve, njen sin, njen Ivan. Znala je i tko je otac – sličnost je bila prevelika. Znala je i da Sotona ne može bti tako nježan. Znajući da će se teško oduprijeti selu i svećeniku, u okrilju noći pobjegla je s dječakom i odlučila pod svaku cijenu pronaći Esperiona. Nije znala odakle je, nije znala gdje ga naći, nije znala čak ni je li to njegovo pravo ime, ali znala je da će ga pronaći. Znala je to otkad je prvi put vidjela te velike zelene oči u kojima je jedina ona vidjela tugu i usamljenost i veliki osmijeh koji ju je ostavio bez daha.

| baloncic1990 | 21. rujan 2009 18:13:34 | (62) Tell me baby

Još jedna zvijezda...

Ne želim biti

još jedna zvijezda...

| baloncic1990 | 15. rujan 2009 19:52:43 | (5) Tell me baby

Umro Patrick Swayze

| baloncic1990 | 15. rujan 2009 19:32:21 | (4) Tell me baby

Azra: A šta da radim

http://www.youtube.com/watch?v=RRMUNq38js4

A šta da radim

A šta da radim kada odu prijatelji moji
Kada ode djevojka na koju bacam oči

I tako redom dan za danom
Na javnim mjestima s gitarom
Naravno da uvijek netko dođe
Da me čuje makar i kradom
ništa mi vise nije važno
Našao sam dobar bend
želim samo da sviram da se otkačim
I to je sve

A šta da radim ...

Ljudi samo govore
Zašto si nervozan
Ljudi samo pričaju
Ne budi tako grozan
Ljudske usne šapuću
Šuljaj se ti kradom
Izbjegavaj nevolje
Skinut će ti glavu
ništa mi vise nije važno
Našao sam dobar bend
želim samo da sviram da se otkačim
I to je sve
 

| baloncic1990 | 13. rujan 2009 14:48:50 | (3) Tell me baby

Tajna

Čemu služe tajne? Zašto ne možemo živjeti u miru sa onima koje volimo i koji nas vole? Danas sam bila u Zakučcu i za Malu Gospu pomolila se Bogu da da mir Mariti i da se napokon razriješi naš odnos. Zaključila sam da nas tajne bole i vrijeđaju i ponižavaju više od istine, ma kakva ona bila, i zbog toga ne mogu shvatiti čemu sve to?! Čemu laži, skrivanja, čemu, osim da nanesu bol nama i svima oko nas. Odlučila sam dati joj šansu još nekoliko dana, a onda... ma koliko mi teško bilo morat ću zaboravit  da imam sestru. Ali neću dopustiti da me netko na taj način vrijeđa i ponižava.

| baloncic1990 | 8. rujan 2009 19:45:42 | (2) Tell me baby

Ubili su ga ciglama

Ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama,
pod zidom, pod zidom, pod zidom.
Žute mu, kosti: hlape u, iglama,
a bio je, pitom i, pitom.

Jedan žuti, i brkati: jedan crveni, crknuti,
jedan zelen, i rogat ko jelen,
u sjeni, pljesnivog, zida,

ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama,
crvenu, mrlju su, prekrili, priglama,
iz svega se, izvuko, samo, repić:
otpuzo, pa se: uvuko, u zid,
u zid, uzi, duzi.
 

| baloncic1990 | 7. rujan 2009 22:01:20 | (0) Tell me baby

Barbara

Večernja ćakula barba Nike

Barbara bješe bijela boka

Barbara bješe čvrsta, široka

Barbara bješe naša dika

Barbara, Barbara, lijepa ko slika.

Kad si je vidio, gospe draga,

kako je stasita sprijeda i straga,

srce se strese ko val na žalu

ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa

to je prova staroga kova,

to je krma što sitno se drma

kad vješto promiče između molova

ko mlada krčmarica između stolova

(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara

Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,

ima l' još ljudi poput nas,

ima l' još mora, ima l' zemalja,

ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!

Na kakvim sam munjama palio svijeću!

Koliko puta rekoh na siki:

"Kupit ću sviću svetom Niki

ako se spasimo Barbara i ja,

e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!

Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,

morske smo krave muzli jutrom,

uvečer - bijeli kruh sa putrom.

A žuto more žuto ko limun!

Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,

svojeglava Barbara, Barbara dobra,

spora ko kornjača, spora ko kobra,

nijedan brod nije joj rod!

More je tamnocrvene boje,

stari mornari na palubi stoje.

"Parone, dobar odabraste pravac,

more je gusti stari plavac."

"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj

provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,

nijedna stvar nije ti par."

I tako Barbara sve dalja i dalja,

crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar.

| baloncic1990 | 7. rujan 2009 21:55:46 | (0) Tell me baby

Novi izgled

Evo, promijenila sam izgled bloga, stari mi dojadio!

Sigurno se pitate šta ima nova?!

Dobila kanarinca!!!!!! Mali žuti slatki. <3 <3 <3

Aj komajte mi malo, please!

| baloncic1990 | 31. srpanj 2009 15:51:09 | (4) Tell me baby

CONVERSE RULEZ!!!!!!!!!!!!!!

CONVERSE RULEZ!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

| baloncic1990 | 29. srpanj 2009 22:39:29 | (1) Tell me baby

Ideali

| baloncic1990 | 26. srpanj 2009 22:12:27 | (4) Tell me baby

Ej, haj pjesme naše

Pjesma ljude pobjeduje
Ako hoces izluduje
Sa smijeskom ti lomi kosti
Ko ne shvaca nek' oprosti

Pjesma moze i do boga
Do ociju srca tvoga
Pod kozu ti pogledati
I dusu ti dotaknuti

Pjesma moze da te voli
Da preklinje i ne voli
Samo se u pjesmi moze
Mrijeti sporo, zivjet brze

Ej, haj, pjesme nase
Kroz planine i salase
Kao da je pjesma stijena
Ostaje za sva vremena
Ej, haj, pjesme stare
Za barabe i becare
Kao da je pjesma zena
Vezala nas uspomena

Prijatelja ko i pjesma
Nikad niko nije ima
Niti more, niti sunce
Niti ptice pjevalice
Ljubav moze probuditi
I samocu ispuniti
Opiti se vinom brze
Samo se sa pjesmom moze

| baloncic1990 | 25. srpanj 2009 19:45:07 | (0) Tell me baby

Miroslav Škoro: Sve je rečeno tišinom

Već je šutnja među nama

Podigla nevidljiv zid

Gorčina je na usnama

Nije čudo što sam siv

Ja se time ne ponosim

U moju se kožu stavi

I sve teže znaj podnosim

Tu ljubav bez ljubavi

Sve je rečeno tišinom

I dok dišeš pored mene

Mutim pogled što suzom,

Što vinom

Mi smo duše rastavljene

Srce bolje tugu vidi

Laži sve i nevolje

Al' ipak se priznat stidi

Kad ne ide najbolje

Kad si s nekim iz obzira

U moju se kožu stavi

Teško osmjeh bol sakriva

I ljubav bez ljubavi

| baloncic1990 | 20. srpanj 2009 22:10:40 | (2) Tell me baby

Usamljena duša

Imah sestru,

prijateljicu.

Otišla je

bez pozdrava.

Imah sestru,

sad sam sama.

A ona kaže:

usamljena duša.

Imah sestru.

Sad je nemam.

| baloncic1990 | 20. srpanj 2009 21:58:15 | (1) Tell me baby

August Šenoa

BUDI SVOJ

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,J
er tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!

SJEĆAJ ME SE

O ti dušo moje duše!
O ti srce srca mog!
Kuda prošla, kamo došla,
Pratio te dobri bog!

Tvrda zemlja putem bila
Tvojoj nogi mekan mah,
Skrotila se ljuta bura
Pred tobom na blagi dah!

Stvrdnulo pod tobom more,
Snizila se strma hrid,
Ljuta zima cvijećem cvala,
Moja dušo, na tvoj vid!

Sav ti život bio Božić,
Anđeli te sreli svud;
Nikad s oka suza pala,
Sterala ti sreća put!

Samo katkad u toj sreći
Imena se sjećaj mog:
O, ti dušo moje duše,
Pratio te dobri bog!

| baloncic1990 | 14. lipanj 2009 21:20:32 | (0) Tell me baby

A. G. Matoš

1909

Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

PRI SVETOM KRALJU

Matiji Lisičaru
Prozor Stjepanovog Doma
Priča gotski san;
Modri tamjan i aroma
Puni sveti stan.
Stanac kamen, hrabri Toma
Erded, Bakač ban,
Heroj sisačkoga sloma
Sja ko onaj dan.
U katedralu, kad su teške noći,
Na Banov grob zna neka žena doći
S teškim križem cijele jedne nacije,
A kip joj veli: Majko, audiant reges:
Regnum regno non praescribit leges,
I dok je srca, bit će i Kroacije!

JESENJE VEČE

Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe, crneći se crnim vranama.
Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.
Samo gordi jablan lisjem suhijem
Šapće o životu mrakom gluhijem,
Kao da je samac usred svemira.

DJEVOJČICI MJESTO IGRAČKE

Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta,
Kesteni pred kućom duhu tvom su meta,
Još je deset karnevala do tvog bala.
Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala
Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta
Još ne sniva kako zbore zrela ljeta.
Gledaš me ko grle. Misliš—to je šala.
Al će doći veče kad ćeš, ko Elvira,
Don Huana sita i lažnih kavalira,
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.
Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecati će suza
Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.

UTJEHA KOSE

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

GNIJEZDO BEZ SOKOLA

Mom ocu
Ja vučem čemer magle tvojih gorah,
Očajnost zvijezdah što nad tobom niču,
U meni jeca sjena tvojih dvorah,
Moj otrcani, kraljski, banski Griču!
Ja nosim Gospe staromodnu priču,
Na kuli Vrata, Svijeću gorkih Morah,
Pa pjesmu što pod starcem tamom kliču
Dijaci, zvona preporodnih zorah.
Za orlom, strofo! Tu je odžak Zrinjskih,
U gradu tom je vilovo Lisinski,
U gradu tom je susto Vraz i Gaj.
Dijetenklasnih pokraj ovih uzah
Bje krv Ilirah, Mate Gupca suza:
Tu žuhka suza, slatka kao kaj.

NOTTURNO

Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća—miris jak i strasan
Slavi tajni pir.
Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.
S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;
Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina

DOMOVINI IZ TUĐINE

Došla jesen! Hladan vjetar duva,
Jad me bije pustoj u tuđini,
Sve mi osta tamo za oblacim,
Tamo, —tamo, ah—u domovini!
Tamo gdje se grad pod brdom diže,
—Naše slave znamen pomlađeni—
Tamo mi je sreća omrknula,
Da ne grane više nikad meni.
Zbogom, oče, i ti, majko—zbogom!
Vaše dijete muči jad i bijeda,
Srce mu je bolom otrovano,
Već je puklo od golemog jeda!
Zbogom i ti, čija divna slika
Duh mi prati kao slatka sjena,
Zbogom, Branko! Uvelo nam cvijeće,
Nesta sreće, osta uspomena!
Zbogom, raju! Oj, da ovaj vijor
Suze moje do tebe ponese,
Da ih stvori bisernim pozdravom
I u tvoja čarna njedra strese!
Zbogom, Branko! Dušo! Bez tebe mi
Smrt je ovo grozno grobovanje,
A sloboda u toj tuđoj zemlji
Teža mi je nego robovanje!
Zbogom da ste, polja i doline,
Župni humci i vrletne gore,
Guste šume, grozdni vinogradi!
Zbogom i ti, Jadrijansko more!
Bože! Kad će moje žedne grudi
Napiti se zraka hrvatskoga?!
Domovino! Kad će tvoje sunce
Ogrijati vjernog sina tvoga?
Dan će doći, —oj, pred dušom mojom
Sinu sablje Zvonimira blijesak,
Puške bruje, barjaci vijore,
Kanda čujem topa grom i trijesak!
Dan će doći! Oh, i ja ću tada
Pohrliti kući hrabrom nogom,
Al do onda—zbogom, mili dome,
Hrvatska, oj, divna majko, zbogom!

| baloncic1990 | 14. lipanj 2009 21:14:05 | (0) Tell me baby

S. S. Kranjčević: Misao svijeta

In labore requies

Ima vječna zvijezda zlatna - za oblacim negdje trepti,
Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom hlepti.
Srce samo zvijezdu sluti - ideja je vječna, sama,
Adamovo teži pleme k njojzi krvlju i suzama.
Niko ne zna, kad se rodi - možda pravo onog sata,
Kada su se strašnom lupom zatvorila rajska vrata.
I od onda kroz eone: vjekovi su zvijezdu snili,
I od onda kroz eone: oblaci su zvijezdu krili.
U daleko, mutno doba, pod povorjem Himalaje,
Tražile su zvijezdu onu plačne oči drevne raje.
Na pustaram zvali smo ju i po prahu i po kalu,
Polusveti kad su magi bacali nas u peć Balu.
I veliki kad su kralji igrali se piramida,
Što i danas gordo stoje - ko kad nešto krvca zida!
I danas se dive ljudi, gledajući čuda ona,
I debele knjige pišu o veličju Faraona!

                         *

Sveta bašto Getsemanska, sveta vodo od Kedrona,
Recite mi, gdje je ona tajna zvijezda vasiona?
Po vama su suze pale na iskrene dvije oči
I sva bijeda čovječanstva u njima se posvjedoči.
Popila ih crna zemlja, popilo ih žedno more,
Ostala je pusta priča za dječinje razgovore!
A vječna je suza bila - Njemu samo posuđena,
Od vjekova ljudskih muka u oku mu sakrivena.
Dizale se za njom ruke, one oči pune bola,
Na podnožju Akropole, na proplanku kapitola,
Posred dima barikada zvalo se je njeno ime,
Tražio je staklen pogled ispod noža guillotine...
... Il su lažni ideali, ili laže ovo doba;
Tko će otkrit ovu zvijezdu s ovu stranu našeg groba?

                    Epilog

... Raslo čedo prenejako i u gladu i u sramu,
Ostavila njega majka, ljudska pravda maćeha mu,
Kad je išlo ulicama, niko njega nije gledo,
Niko pito: da l' je sito neočešljano, suho čedo?
A gospoda sva u zlatu, s odličjima na svom fraku,
Ogradom su oblazila malo čedo na sokaku;
Fine gospe stiskale su nosiće si nježne, male,
Milmirisnom maramicom, kad bi čedo ugledale:
Smrdilo im čedo uljem, smolom, bojom, jelovinom,
Starim gvožđem i kožama i još nekom izmetinom...
I sve tako... čedo raslo, te sad bilo - kako bilo:
Jednog dana sve je gvožđe ovog svijeta pokupilo!
I čekiće i lemeše i sjekire - takve trice,
Nu što grijeh je, dragi Bože: i - topove i sabljice!
U pô polja čedo sjelo pa ko vosak gvožđe mijesi,
I sve raste... raste... raste... glava već mu pod nebesi'!
Pa sa visa, što je viši, neg bi ikad onaj bio,
I sve kad bi Faraune naglavice postavio
I najvišem piramidu po svećenoj metno kosi -
Prtili su drugi kamen, nek ga i on malo nosi -
- Haj, s visoka toga visa, kud se samo sunce penje,
Nasmija se čudni junak i sva zemlja porumenje.
Takva rumen tek se vidi, kad se smiješi zora rana,
Pa naviješta milim stidom osvit novog, ljepšeg dana
Diže desnu junak dobar, preko neba noktom ma'nu,
Oblačine s neba zdera ko hartiju tan-tananu.
A oblaci to su bili crni, teški, ledni, gusti;
Sa zemljice vjekovi ih isparili mučni, pusti!
Pa su krili zvijezdu onu, što ju ljudsko srce sluti,
A ljudske je nijesu oči nikad mogle dostignuti - - -
Ukaza se preko neba ljudske patnje slika cijela,
Svjetlost ju je na nebesa za dan suda prenijela!
Planu zemlja, svemir planu u krvavom, žarkom krijesu,
A sa slika, koda sumpor, vrele suze kapale su.
Kapale su vrhu živih i vrh onih što su bili,
Kroz vjekove što su ljudstvu kaplju po kap krvi pili.
Proklete su onda glave okrenule zemlji lice
Ne mogavši gledat neba: strašne knjige osvetnice!

A vrh svijeta azur drhtnu tamjanovim lakim dimom
Nad bratskijem čovječanstvom i nad zemljom-domovinom!

Glas se začu sa nebesa: Amo k meni, pravde žedni,
Amo k meni, uvrijeđeni, poniženi, gladni, bijedni!
A obasjan srijed svijeta o alat se junak štápi,
- Bogu hvala! muški zbori, briše s čela znojne kapi.
Gledao je pun veselja gdje se zvijezda na njeg smije,
Pa je protro zadovoljno žuljevite ruke dvije.
I podiže čekić teški miškom tvrdom kao kamen.
"Naprijed!" reče, a nebesa namignuše na to: Amen!

| baloncic1990 | 8. lipanj 2009 22:31:23 | (1) Tell me baby

Dobriša Cesarić: Povratak

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum,
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići

| baloncic1990 | 8. lipanj 2009 22:17:01 | (1) Tell me baby

Tik tak

tik tak

tik tak

tu je đak

tik tak

tik tak

jedan đak

tik tak

tik tak

piše đak......

pao mrak

| baloncic1990 | 22. svibanj 2009 14:59:40 | (3) Tell me baby

Mama je

 Mama je radost

Mama je osmjeh

Mama je dom

Mama je dan

Mama su misli moje

Mama je pjesma

Mama je cvijet

Mama je srce što meni kuca

I od svakog zla me brani

I njen pioljubac me stalno hrani

| baloncic1990 | 22. svibanj 2009 14:58:26 | (0) Tell me baby

Volim

 Kao sunce

volim tatu

Kao cvijet

volim tatu

Kao učiteljicu kad mi da peticu

volim svoga taticu

Kao psića Garicu kad mi liže nogicu

volim svoga taticu

Kao more Jadransko

i male ribice u njemu

i više od ptičice

volim poljubac svoga tatice

| baloncic1990 | 22. svibanj 2009 14:56:15 | (0) Tell me baby

THOMPSON: Ima nešto vrednije od zlata

Opet misli neke trgaju mi san
na srce mi nocas tiha slutnja pala
da me volis reci bar jednom na dan
a ja cu reci, vjerujem ti mala

Nikad neces znati, koliko mi znaci
kad si pored mene, zajedno smo jaci
sve je vise tuznih bura i oluja
a sve manje ljudi i slavuja

Ref.
Ima nesto vrijednije od zlata
to su tvoje ruke oko moga vrata
ima nesto sto u tami blista
to je nasa ljubav, iskrena i cista
iskrena i cista

Ref. 2x

| baloncic1990 | 17. svibanj 2009 23:01:25 | (10) Tell me baby

Čuvarica prirode

 Ivana je oduvijek bila pomalo čudna. Sa svojih 19 godina više je volila Toma i Jerryja nego Brada Pitta ili pokojnog Heatha Ledgera. Subotu navečer radije je provodila u očevoj barci loveći ribu i promatrajući zvijezde nego u mjesnom kafiću pijući vodku-juice.

Jedne večeri dok se tako zabavljala započelo je nevrijeme i odnijelo barku daleko na pučinu. Kada je već izgubila svaku nadu da će se vratiti kući na njezinoj barci pojavio se prelijepi dečko poluduge raspuštene crne kose i velikih crnih očiju i gle čuda: pojavom njega more se umirilo, a mjesec obasjao barku kao usred dana.

- Ja sam Esperion, vilenjak naroda Ang, čuvar prirode. Čini mi se da si se izgubila?!

- Ti si zaustavio oluju?

- Da. Jesi gladna?

- Pomalo... Nisam ništa ponijela.

Esperion je uzeo u ruke nekoliko srdela koje je Ivana ulovila. Blago ih je vrtio u svojim šakama i najednom se čulo cvrčanje i nedugo potom srdele su bile gotove. Sve je to pratila Ivana razrogačenih očiju. Čudo je prestalo kada je Ivana stavila srdelu u usta. Nikad nije jela nešto tako ukusno.

- Hladno ti je? – Upitao ju je Esperion kad je pojela.

- Da. Mokra sam do kože. – rekla je Ivana i nasmiješila se. Esperion ju je htio zagrliti, no ona se preplašeno odmaknula, pa joj je samo dao svoj ogrtač.

- Zašto se bojiš? – upitao ju je začuđeno.

- Kako si napravio ono sa srdelama? - rekla je.

- Ah, to – nasmijao se Esperion i nastavio – Mi smo čuvari prirode. Ovo je način na koji nam ona zahvaljuje. Možemo vladati prirodom dok god je ne iskorištavamo. No vi ljudi teško to možete shvatiti...

- Zašto si došao? – pitala je Ivana.

- Nekada davno i ovdje su postojali čuvari prirode: druidi, vile, vilenjaci, čarobnjaci... No ljudi su postali prepohlepni i počeli su iskorištavati prirodu. Došao sam to ispraviti prije nego bude prekasno.

- Pa da... I meni je žao gledati svo to smeće.

- Znam. Zato sam te i izabrao.

- Izabrao?!

- Brini se o prirodi i ja ću se brinuti o tebi - nasmješio se. - Sad idi kući. Tvoji se sigurno brinu.

Ujutro, kad se probudila, Ivana nije znala je li njena sinoćnja dogodovština san ili ne, no odlučila je shvatiti to kao znak i poslušati Esperiona. Odvezla se biciklom na faks i usput pogledala uvalu. Znala je da je Esperion tu negdje. Nasmiješila se:

-Čuvarica prirode... Pa dobro! Obećajem da ću dati sve od sebe da te ne iznevjerim!

| baloncic1990 | 12. svibanj 2009 19:35:39 | (5) Tell me baby

Zvijezda 2

Zvijezda da mi je biti,

Malena zvijezda,

Vječni ukras tmurnoga neba.

Svjetionik onima

Uzalud put što traže

Od srca

Do srca.

Tješitelj onih

Što od ljudi bježe

U visine, u visine.

Pjesma da mi je biti

I vječna zvijezda!

Zvijezda da mi je biti,

Malena zvijezda,

Vječni ukras tmurnoga neba!

| baloncic1990 | 12. svibanj 2009 19:30:32 | (2) Tell me baby

Zvijezda 1

Jedna zvijezda mala

Na moj krevet pala,

Sav svemir mi dala

I sa mnom zaspala

E probuditi se neću

E neću, neću

Neću da ubijem našu sreću.

| baloncic1990 | 12. svibanj 2009 19:28:55 | (4) Tell me baby